Dela “TAJNA JEDNOG MOSTA” i “ENSO“ autorke Dušice Labović, možemo slobodno reći originalna kada govorimo o delima autora sa ovih podneblja. Imali smo privilegiju da oduzmeno deo Dušicinog vremena, kako bi sa nama podelila svoja gledišta od kojih su mnoga utkana u njena navedena dela.
– Dušica Labović je rođena u Budvi, gdje je završila gimnaziju. Znanje diplomiranog profesora filozofije, stekla je 2006. godine, na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Nakon završetka studija, aktivno izučava drevnu filozofiju Istoka i Zapada, tragajući za jednom – univerzalnom filozofijom svijeta. Od 2008. godine, živi i stvara u Moskvi.
U: Kada je počelo vaše interesovanje za filozofiju a potom i razmišljanje na tako složenu temu smisla naših života?
Kao i svako dijete interesovali su me odgovori na velika pitanja, odakle ljudi na planeti Zemlji, gdje je kraj svemira, šta biva poslije smrti sa čovjekom, itd. To interesovanje dobilo je intezivniji značaj kada sam se susrela sa predmetom filozofija u gimnaziji a kasnije sam odlučila i da moje studiranje bude bazirano na filozofiji. Moram reći da tema o smislu života nije nimalo složena, već je jednostavno potreba pred čijim izučavanjem mnogi ljudi zbog prirodnog straha posustaju.
U: Da li ste upoznali neke od tih ljudi koje opisujete u svojoj knjizi čije energije ne znaju za granice i da li bi ste mogli malo detaljnije da nam ih pojasnite, ko su ti ljudi, kako ih prepoznati, u kakvoj su oni vezi sa nama?
D.L. Prvi čovjek koji me je spotakao na razmišljanje koje izlazi za granicama filozofije koju obično izučavamo na fakultetima, bio je moj suprug. Zahvaljujući njegovom ličnom iskustvu i savijetima, počela sam da izučavam svoju ličnost ne samo sa teorijske i „spoljašnje strane“ već i intuitivne. Moram da istaknem da svaki čovjek ima energiju koja ne zna za granice, samo što svaki čovjek mora da započne uspinjanje po sopstvenom duhovnom putu kako bi osvjestio sve svoje sposobnosti i moći koje posjeduje. Nije dovoljno samo izučavati, čitati, analizirati, mnogo je važnije naučiti osluškivati sebe i razloge svog djelovanja.
Ljudi koji se bave samorazvojem, nisu u vezi samo sa nama, već i sa cijelim svijetom! Takvi ljudi tačno znaju svoje ciljeve, takvi ljudi vole svako biće i svaku stvar na ovoj planeti, takve ljude ne možete iznervirati, takvi ljudi su uvijek voljni da vam pomognu, takvi ljudi su neka vrsta vodiča a tako ih prihvatamo u prvom trenutku razgovora sa njima, takvi ljudi se ničeg ne plaše, samouvjereni su i precizni u govoru… Takve ljude ćete vrlo lako prepoznati, ali za to postoji jedan mali uslov. Morate da počnete da ih tražite.
U: Kakav je razvojni put tih ljudi. Jel to mahom genetika ili iskustvo koje su proživeli?
D.L. Smatram da genetika ne igra nikakvu ulogu kada govorimo o samorazvoju. Jedino što može imati veze sa našim precima, dakle u duhovnom smislu a ne u fizičkom, jesu njihova učenja koja nam mogu od samog rođenja prenositi. U tom slučaju može se reći da „nosimo gene“ svojih predaka ili tradicije u kojoj smo odrasli. Dakle, sve je stvar iskustva i stalnog kretanja. Razvojni put ljudi koji su osvjestili sebe i svjesno funkcionišu u ovom svijetu, dakle striktno po svojim pravilima i zakonima prirode a nikako po pravilima mase ili tradicije, je put koji su oni sami izabrali.
Nekima od njih se posrećilo pa su se već od rođenja nalazili u društvu koje je propovijedalo pažnju ka sopstvenom sklopu uma, duha i tijela a neki su se svojom voljom našli na putu na kom se nalaze. I jedno i drugo, po meni ima istu vrijednost, jer uvjiek je važnije ono čemu stremite od načina na koji stremite ili koliko dugo to radite.
U: Kakva su vaša gledišta na aspekt religije?
D.L. Ljudi su u mogućnosti da se duhovno uspinju ne samo sopstvenom voljom već i zahvaljujući religijima. Smatram da je najvažnije u svim religijama to što nam ukazuju na put ljubavi i dobra koji je čovječanstvu prijeko potreban.
U: Možete li malo bliže pojasniti živu enegiju, koju pominjete u svojoj knjizi?
D.L. Energija je sama po sebi uvijek živa, jer da nije tako ne bi ni bila energija. U knjizi „Enso“, energija se pominje kao sila koja je jedino čime jedna slijepa djevojka može da raspolaže. Zapravo, to je jedino i čime svaki čovjek može da raspolaže. Recimo, običan razgovor između dva čovijeka je ništa drugo do razmijena energije. Jedan je onaj koji daje, a drugi sagovornik je onaj koji tu energiju prihvata ili ne prihvata i vraća je nazad.
Svi smo mi zapravo sklop energija. I sve što se dešava u nama, oko nas i uopšte u svemiru jeste kretanje energije. Naš cilj je da shvatimo razloge kretanja, i pokušamo da naučimo da upravljamo sopstvenom energijom kako bismo svjesno mogli da upravljamo i sopstvenim životima.
U: Da li u vašoj spoznaji ima mesta reinkarnaciji i karmičkim zakonima, koja su vaša gledišta na te pojmove?
D.L. Budizam je oduvijek privlačio moju pažnju tako da sam u neku ruku i sama počela u svakodnevnom životu da praktikujem neka od budističkih učenja. Kada se radi o pojmovima reinkarnacija i karma, ljudi, zbog neznanja, smatraju da se radi o tome da ako su u prošlom životu bili grešni u ovom životu će biti kažnjeni. Takođe, na pojam reinkarnacija osvrću se uglavnom oni koji se plaše smrti, jer znaju da će poslije ovog života možda preći u drugi život.
Karma je zapravo rezultat zakona prirode, uzročno posljedične veze. Cilj postojanja čovijeka je izbavljenje od karme u čemu će mu pomoći reinkarnacija, zato što je to nemoguće dostići u jednom životu.Dok god se nalazimu u Samsari, točku stradanja, nismo se oslobodili svoje karme. Dakle, karma nije nikakva sudbina, ona je individualna i njeno oslobađanje zavisi samo od nas samih. A ono što mi se jako dopada što se tiče učenja o karmi i ono u šta sam se mnogo puta uvjerila, je da uvijek dobijamo onoliko koliko dajemo. I da uvijek dobijamo onako kako dajemo a davanjem dobra i čineći dobro, mi „ispiramo“ loša dijela iz ovog ili prošlih života. Budizam ima za cilj zatvaranje kruga, izbavljenje od točka reinkarnacije kako bi duša dostigla apsolutno spokojstvo, nirvanu, i tako se oslobodila stradanja, Samsare.
U: Da li sebe smatrate agnostikom?
D.L. Sebe ne smatram agnostikom. Čak naprotiv, ideje svih religija, duhovnih pojava i saznanja me neprestalno oduševljavaju. Ne znam koliko duhovno saznanje može biti potpuno i sigurno ali znam da svaki čovijek treba da mu teži.
U: Sta vas je inspirisalo da napišete ovo delo, vaša lična iskustva mahom ili tuđa ili je manje više plod mašte? Kako je sve počelo?
D.L. Dijelo „Enso“ je nastalo kao plod višegodišnjeg istraživanja u sferi istočne filozofije i religije, evropske filozofije, drevne filozofije indijanaca, kao i interesovanja za metafiziku uopšte. Poslije smrti svoje majke osjetila sam potrebu da napišem nešto vezano za izučavane teme, ali da bude pristupačno svakom čitaocu. Dakle i onom koji nikada nije čitao literaturu vezanu za energiju ili budizam itd…i eto tako je sve počelo.
U: Da li ste iskusili neke “neobične” stvari, stvari koje odudaraju od klasične nauke i shvatanja?
D.L. „Neobične stvari“ se mogu iskusiti onda kada ih smatrate „neobičnim“. U mom svijetu, sve je i više nego realno, obično i sofisticirano.
Kako vidite svoj buduci lični razvoj?
D.L. Nadam se sve većim dostignućima u sferi samospoznaje, pronalaženju novih prijatelja, interesantnih sagovornika, i naravno široj čitalačkoj publici:)
U: Da li u vama postoji neka borba i kako biste je opisali?
D.L. Neka vrste borbe u smislu problema, ne postoji. A bez borbe u smislu volje za nečim novim jednostavno ne mogu.
U: Da li verujete da ste na “pravom” putu?
D.L. Čovijek nikada ne može biti potpuno siguran da je na pravom putu, jer se put učenja proteže na cijeli život koji čovijek gradi svaki dan iznova. Važno je da nikada ne stagniramo.
U: Šta je uopšte za Vas pravi put?
D.L. Uvijek isto odgovaram na ovo pitanje: Pravi put je put srca! Kada djelate po zakonu svog srca! Tada će to biti put na kojem ćete se osjećati jako dobro i na kojem nećete vidjeti nikakve prepreke.
U: Kako sagledavate vašu okolinu i ljude oko vas i kako vas oni doživljavaju?
D.L. Okolina i ljudi koji me okružuju su za mene objekat ljubavi. Oni mi daju šansu da naučim da volim, dajem, praštam i razmjenjujem energiju. Ne znam kako me doživljavaju ljudi koji me ne poznaju, ali oni koji me dobro poznaju su na mojim talasnim dužinama 🙂
U: Da li smatrate da su oni na krivom putu?
D.L. Nikako ne mogu smatrati da je neko na krivom putu jer nisam kompetentna osoba za to. Šta više smatram da je rasuđivanje o drugim ljudima sasvim nepotrebno u mom životu. Ukoliko me neko pita za savijet, recimo kako da pronađe pravi put, uvijek rado pomognem govoreći o svom iskustvu.
